Društvo

Zašto mladi Hrvati odlaze — i što bi ih moglo zadržati

Pet razgovora, jedna zemlja, nema lakih odgovora.

Mlada osoba s ruksakom na autobusnoj stanici u ranom jutarnjem svjetlu, prigušeni indigo i terakota tonovi

Statistika je poznata: Hrvatska je između 2013. i 2023. izgubila više od 300 tisuća stanovnika, s tim da su mladi između 20 i 35 godina natproporcijalno zastupljeni u iseljavanju. Ono što statistika ne kaže jest zašto — konkretno, osobno, bez ideološke boje. Zato smo sjeli s petero ljudi između 22 i 29 godina iz različitih gradova i profesija. Ono što smo čuli nije bilo ono što smo očekivali. Da, plaće su jedan od razloga. Ali gotovo nitko nije rekao da bi ostao samo zbog veće plaće. Najčešći odgovor bio je kombinacija predvidljivosti i osjećaja da osobni trud nema proporcionalnu nagradu — da sustav (birokratski, korporativni, akademski) nagrađuje veze više od sposobnosti. Marko, 27 godina, softverski inženjer koji je otišao u Berlin: „Nije me otjerala plaća. Otjerao me osjećaj da moram znati pravog čovjeka za svaki korak naprijed.” Ana, 24 godine, odgojiteljica koja je ostala u Varaždinu: „Razmišljam o odlasku, ali imam ovdje mrežu — obitelj, prijatelje, klijente. Jednog dana, možda. Ali ne čini mi se kao bijeg — čini mi se kao gubitak.” Ono što bi ih moglo zadržati nije jedna stvar. Jest kombinacija: manji porezni teret za mlade poduzetnike, jasni karijernih putevi u javnom sektoru i kultura manje vezana za hijerarhiju i više za rezultate. Sve to zvuči jednostavno. Nije. Ali počinje s time da netko pita i sluša — bez agendi.